Više o sanacijskim pločama

Plijesan koja se pojavljuje na vlažnim zidovima čest je problem u domovima i ne smije se zanemariti zbog štetnih učinaka koje može imati na zdravlje odraslih i djece. Ploče od kalcijevog silikata, zbog svoje kapilarnosti, visoke propusnosti za paru i snažne alkalnosti, stvaraju nepovoljno okruženje za nastanak i razmnožavanje plijesni. Izvrsna izolacijska svojstva ovog materijala, koja uklanjaju toplinske mostove u zidovima, povećavaju učinkovitost grijanja i udobnost doma, što smanjuje troškove.

Što je kalcijev silikat?

Kalcijev silikat se proizvodi od silicija, vapna i organskih vlakana, stisnutih u autoklavu pri približno 100°C. Prednosti ovog proizvodnog procesa nisu zanemarive. Sanitarne ploče, u usporedbi s drugim proizvodima na tržištu koji se temelje na kalcijevom silikatu, imaju najniži otpor pri difuziji pare i vrlo visoku otpornost na stiskanje; ne sadrže štetne tvari za zdravlje ili okoliš, pa se često koriste i u biogradnji. Sirovine su prirodno dostupne u gotovo neograničenim količinama, a zagađenje okoliša koje uzrokuje proizvodnja odnosi se samo na potrošnju energije potrebnu za proces u autoklavu. Kod rušenja, kalcijev silikat se može odložiti na odlagalište kao obični građevinski materijal. Sanacijske ploče su negorive (klasa reakcije na vatru A1), otporne na temperature do 1000°C, ne stare, te su otporne na plijesan i trulež.

Prevencija nastanka plijesni

Obično se plijesan najviše skuplja na najhladnijim dijelovima zidova (vanjski zidovi, grede ili stupovi bez izolacije), jer vodena para, u dodiru s hladnim površinama, kondenzira i stvara vlagu. Vlaga, zajedno s nedovoljnim prozračivanjem, u okruženju s vrijednostima pH između 3 i 10 te prisutnošću hranjivih organskih tvari (nečistoće, prašina, celuloza u bojama i tapetama), stvara idealno okruženje za razmnožavanje plijesni.

Unutranja izolacija

Sanacijske ploče od kalcijevog silikata Zbog visoke propusnosti kalcijevog silikata, vlaga prodire u ploče, širi se unutar njih i postupno vraća u okolinu kada je manje vlažno. Vlaga ne prodire kroz izolacijski sloj jer on tvori jedno tijelo sa zidom na koji je pričvršćen. Ako vlaga, nakon što prodre u ploče, dosegne donju zidnu površinu, može doći do kondenzacije, no stvorena vlaga ponovno se kapilarno apsorbira od strane kalcijevog silikata i ponovno raspoređuje po površini. Odsutnost vlage i pH 10,3 kalcijevog silikata stvaraju nepovoljno okruženje za razmnožavanje plijesni.

Drugi izolacijski sustavi Zbog slabe propusnosti, većina tradicionalnih sustava zadržava vlagu koja se infiltrira ispod izolacijskog sloja, držeći je zarobljenom između izolacije i zida. Tako kontakt sa zidom na donjem dijelu može uzrokovati kondenzaciju, stvarajući idealne uvjete za rast plijesni. Održavanje vlage ispod klasičnih izolacijskih materijala uzrokuje rast plijesni, zasićuje izolaciju i čini je manje učinkovitom. Za brtvljenje izolacijskog sloja i prevenciju tih problema može se koristiti tzv. parna brana, ali ako nije pravilno postavljena i dugoročno potpuno očuvana, može dodatno otežati isparavanje i pogoršati stanje (obična električna utičnica može predstavljati put kroz koji vlaga može prodrijeti ispod izolacijskog sloja).